Kratke i jasne definicije pojmova koji se javljaju kad pišete seminar, završni rad, e-mail ili tekst za web, svaka s poveznicom na alat koji pomaže.
Ovaj pojmovnik definira 20 pojmova koje oni koji pišu na hrvatskome najčešće traže: od parafraze, plagijata i citiranja do pravopisa, kondicionala, jata i interpunkcije te AI detektora i jezičnih modela. Svaka definicija ima 40 do 60 riječi, ima hrvatske primjere, gdje je potrebno navodi mjerodavnu normu, poput Hrvatskog pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a povezana je s alatom AdeptWritea ili vodičem koji pomaže pri tom zadatku.
Alat koji procjenjuje je li tekst vjerojatnije napisao čovjek ili umjetna inteligencija. Rezultat je statistička procjena, a ne dokaz: detektor može krivo označiti ljudski tekst i propustiti AI tekst. Zato ocjena nikad nije dovoljna za optužbu. Rad detektora opisuje vodič o AI detektorima.
Alat koji preoblikuje nacrt nastao uz pomoć umjetne inteligencije da zvuči prirodnije i osobnije, bez promjene značenja. Cilj je bolji, življi tekst, a ne zaobilaženje pravila. Ako ustanova zabranjuje AI u radu, humanizirani tekst i dalje je AI tekst, pa odgovornost za navođenje izvora i uporabu alata ostaje na autoru.
Napomene uz tekst, označene brojem u gornjem indeksu. Fusnote stoje pri dnu iste stranice, a endnote na kraju poglavlja ili rada. Služe za navođenje izvora u stilovima s bilješkama, kao što je Chicago, i za sporedna objašnjenja koja bi prekinula misao. Pravila navodi vodič o bilješkama u radu.
Označavanje izvora doslovnog navoda, parafraze ili podatka u tekstu, primjerice (Horvat, 2021: 45) u stilu Harvard ili (Horvat, 2021, str. 45) u stilu APA. Svaki takav navod upućuje na potpunu jedinicu u popisu literature. Pravila se razlikuju po stilu, a o njima piše vodič o citiranju.
Koliko se tekst lako čita i razumije, ponajprije prema duljini rečenica i riječi te neuobičajenim pojmovima. Formule čitljivosti nastale su za engleski jezik, pa su za hrvatski tek približna smjernica, a ne mjerilo. Kratke rečenice i jasan poredak misli pomažu više od broja koji alat izračuna.
Znakovi kojima se u pisanju označavaju stanke, ustroj i ton: točka, zarez, točka sa zarezom, dvotočka, upitnik, uskličnik, crtica, navodnici i zagrade. U hrvatskome se zarez piše prema sintaktičkim, a ne prema govornim stankama; navodnici su „ovakvi“. Pravila za zarez objašnjava vodič o pisanju zareza.
Glas koji se u hrvatskome standardnom jeziku, koji je ijekavski, odražava kao ije ili je: dugi jat daje „ije“ (lijep, uvijek), a kratki „je“ (primjer, vjerovati). Ekavski oblici poput „lep“ nisu hrvatska norma. Pisanje ije ili je jedna je od najčešćih pravopisnih dvojbi, pa se provjerava u rječniku ili pravopisu.
Program umjetne inteligencije koji je učen na golemim količinama teksta i predviđa kako nastaviti niz riječi, pa može pisati, prevoditi i sažimati. Može i pogriješiti ili izmisliti podatak, pa se rezultat uvijek provjerava. O poznatim alatima piše vodič o ChatGPT-u.
Glagolski način kojim se izriče mogućnost ili želja, tvoren pomoćnim glagolom biti i glagolskim pridjevom radnim. U prvom licu jednine glasi „ja bih“, u prvom licu množine „mi bismo“, a u drugom licu množine „vi biste“. Oblik „ja bi“ čest je pravopisni previd, a AdeptWriteov alat za pravopis označava ga i objašnjava.
Izbor između „ti“ i „Vi“ pokazuje odnos prema primatelju. U pismima i e-mailovima osobi kojoj se obraćate uljudno „Vi“ piše se velikim početnim slovom (Vaš, Vama), dok se „ti“ piše malim slovom, osim u osobnim pismima gdje je veliko slovo dopušteno kao znak poštovanja. Primjere donosi vodič o obraćanju.
Prepričavanje odlomka drugim riječima i drugačijim ustrojem rečenice, uz isto značenje. Parafraza je obično slične duljine kao izvornik, za razliku od sažetka. U stručnom i znanstvenom radu i dalje treba navesti izvor; parafraza bez navoda plagijat je i kad su sve riječi zamijenjene. Postupak opisuje vodič o parafraziranju.
Predstavljanje tuđih riječi, ideja ili podataka kao vlastitih bez navođenja izvora. Obuhvaća prepisivanje bez navodnika, preoblikovanje uz nekoliko zamijenjenih riječi, ponovno korištenje vlastitog ranijeg rada bez napomene i predaju tuđeg teksta. Posljedice određuje ustanova, a pojedinosti su u vodiču o plagijatu.
Popis izvora na kraju rada, složen i oblikovan prema odabranom stilu citiranja. APA ga naziva „References“, MLA „Works Cited“, a u hrvatskim radovima najčešće se zove „Literatura“ ili „Popis literature“. Svaka jedinica navodi autora, godinu, naslov i podatke o objavi, uz DOI ili poveznicu ako postoje, da čitatelj može pronaći izvor.
Skup pravila o pravilnom pisanju riječi, velikoga i maloga slova, spojenog i rastavljenog pisanja te rastavljanja riječi na kraju retka. Za hrvatski je mjerodavan Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (2013), dostupan na pravopis.hr. Provjera pravopisa u AdeptWriteu ne zamjenjuje cjelovit rječnik ni lektora.
Skraćeni prikaz teksta koji zadržava samo glavne misli, vlastitim riječima. Sažetak je znatno kraći od izvornika i izostavlja primjere i usputne napomene. Kao i parafraza, sažetak tuđeg rada u vlastitom tekstu traži navođenje izvora. Kako ga napisati korak po korak objašnjava vodič o sažetku.
Stil dopisa, molbi, zapisnika i ugovora: potpune rečenice, precizne riječi, bez razgovornih izraza i sa pristojnim oblicima obraćanja. Njegova je suprotnost neslužbeni stil, bliži razgovoru. Odabir ovisi o primatelju i svrsi; molba dekanu traži službeni stil, a poruka kolegi može biti opuštena. Razlike opisuje vodič o stilovima.
Normirani oblik jezika koji se rabi u školi, javnoj upravi, medijima i stručnim tekstovima, za razliku od razgovornoga govora i narječja. Hrvatska norma bira oblike poput „tko“, „što“, „uopće“ i „tisuća“, a ne „ko“, „šta“, „uopšte“ i „hiljada“. Razgovorni oblici nisu pogrešni, ali ne pripadaju službenom tekstu.
Skup pravila za navođenje izvora u tekstu i na kraju rada. APA 7 rabi se u psihologiji, odgojnim i društvenim znanostima, MLA 9 u književnosti i jezicima, Chicago u humanistici i nakladništvu, Harvard je obitelj stilova autor–godina, a IEEE rabi numerirane navode u tehničkim strukama. Stil najčešće određuje fakultet, časopis ili mentor.
Izražajni postupci kojima se jezik obogaćuje i pojačava dojam, primjerice usporedba, metafora, personifikacija, hiperbola, antiteza i ironija. Metafora prenosi značenje bez veznika („život je putovanje“), a usporedba ga izriče veznikom („kao“). U službenim se tekstovima rabe štedljivo. Popis donosi vodič o stilskim figurama.
Rečenica, obično pri kraju uvoda, koja iznosi glavnu tvrdnju rada i razloge koje će rad razviti. Dobra je teza konkretna, osporiva i dovoljno uska da se obrani u zadanom opsegu: „Školske uniforme trebale bi biti neobvezne jer ograničavaju izražavanje i opterećuju obiteljski proračun“ djeluje bolje nego „Školske uniforme zanimljiva su tema“.
Prvi dio eseja, seminara ili rada koji uvodi temu, objašnjava zašto je važna i najavljuje tezu i raspored dijelova. Dobar uvod brzo dolazi do cilja i ne obećava više nego što rad ispunjava. Najčešće se piše posljednji, kad je jasno što rad zapravo kaže. Primjere donosi vodič o pisanju uvoda.
Rječnik obuhvaća cijeli vokabular jezika s njegovim značenjima, a pojmovnik samo pojmove jednog područja, ovdje pisanja i jezika, uz kraća i praktičnija objašnjenja s primjerima kako se pojam primjenjuje. Za značenje pojedine riječi poslužite se Hrvatskim jezičnim portalom.
Smijete, uz navođenje „Pojmovnik AdeptWritea“ i poveznicu na ovu stranicu. U akademskom radu navedite i primarne izvore na koje se definicije oslanjaju, primjerice Hrvatski pravopis IHJJ-a ili priručnike stilova APA, MLA i Chicago.
Predložite ga putem stranice Kontakt. Traženi se pojmovi dodaju kad je definicija napisana i provjerena prema primarnom izvoru u skladu s našom uređivačkom politikom, a datum ažuriranja stranice pokazuje kad je popis zadnji put izmijenjen.