Što je plagijat? Vrste, primjeri i kako ga izbjeći u seminaru i završnom radu

Plagijat je predstavljanje tuđeg teksta, ideje, podataka ili rada kao vlastitog, bez navođenja izvora. Nije važno je li prepisano doslovno ili samo preoblikovano: ako izvor nije naveden, riječ je o plagijatu. Izbjegavate ga tako da bilježite izvore dok čitate, citate stavljate pod navodnike, parafrazirate svojim riječima i uz to uvijek navedete izvor.

Što je plagijat?

Plagijat je preuzimanje tuđih riječi, ideja, rezultata ili cijelog rada i predstavljanje tog sadržaja kao vlastitog. Odlučujuće je jedno pitanje: može li čitatelj iz vašeg rada razaznati što je vaše, a što dolazi od drugoga? Ako ne može, rad ima problem, bez obzira na to jeste li rečenicu prepisali slovo po slovo ili joj samo zamijenili nekoliko riječi.

Zato plagijat nije samo „copy-paste“. Prepričavanje tuđe ideje bez navođenja autora jednako je problematično kao i doslovno prepisivanje. S druge strane, korištenje tuđih spoznaja nije zabranjeno: cijela znanost počiva na tome da se nadograđujemo na prethodnike. Pravilo je jednostavno, svaku tuđu misao treba označiti i potkrijepiti izvorom.

Pravila o akademskoj čestitosti na hrvatskim visokim učilištima određuju sama sveučilišta i fakulteti svojim etičkim kodeksima i pravilnicima o završnim i diplomskim radovima, a oslanjaju se i na zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Točan naziv, broj i datum dokumenta uvijek provjerite na mrežnim stranicama svojeg fakulteta; ovdje namjerno ne navodimo članke koje ne možemo dokazati. Ako vaš mentor ili referada traže drukčije od ovog vodiča, vrijedi propis vaše ustanove.

Vrste plagijata s primjerima

1. Doslovno prepisivanje

Najočitiji oblik: odlomak se preuzme bez navodnika i bez izvora. Ako u seminaru piše „Hrvatski jezik pripada skupini južnoslavenskih jezika te se služi latiničnim pismom i štokavskim, kajkavskim i čakavskim narječjima“, a ista rečenica stoji u enciklopediji, to je plagijat čak i ako ste je prepisali iz sjećanja.

2. Plagijat „mozaikom“ (krpanje)

Rečenice iz dva ili tri izvora spoje se u jedan odlomak, uz zamjenu pokoje riječi. Izvorna struktura misli ostaje, samo je prekrivena. Ovo je najčešća pogreška u seminarskim radovima, a razotkrivaju je i ljudi i programi.

Izvor: „Industrijalizacija je u drugoj polovici 19. stoljeća promijenila gospodarsku sliku Hrvatske i ubrzala doseljavanje u gradove.“

Loše: „Industrijalizacija je u drugoj polovici 19. stoljeća izmijenila gospodarsku sliku zemlje i ubrzala useljavanje u gradove.“ (zamijenjeno nekoliko riječi, nema izvora)

Bolje: „Prema Horvatu (2019), širenje industrije u 19. stoljeću pridonijelo je rastu gradskog stanovništva u Hrvatskoj.“ (vlastita formulacija i naveden izvor; autor je izmišljen)

3. Parafraza bez izvora

Misao je prepričana vlastitim riječima, ali autor nije naveden. Čak i savršena parafraza ostaje tuđa ideja. Više o tehnici pročitajte u vodiču kako parafrazirati tekst.

4. Samoplagijat

Isti rad (ili njegov veliki dio) predate na dva kolegija ili ga iskoristite u završnom radu bez dogovora s nastavnikom. Ako je riječ o vašem ranijem radu, navedite ga kao izvor ili se unaprijed dogovorite s mentorom.

5. Neispravno ili izmišljeno navođenje

U tu skupinu spada navođenje izvora koji niste pročitali (prepisivanje popisa literature iz tuđeg rada), netočni podaci o izvoru i izmišljeni izvori. Navod mora vrijediti: čitatelj bi po vašim podacima trebao pronaći točno taj izvor.

6. Prijevodni plagijat

Prijevod stranog članka na hrvatski bez navođenja izvora također je plagijat. Budući da se mnogi radovi oslanjaju na literaturu na engleskome, ovo je u Hrvatskoj česta zamka: prevedeni odlomak i dalje je tuđi tekst. Navedite izvornik i označite da je prijevod vaš („prijevod autora“, ako ga sami radite).

7. Suradnja koja prelazi dopuštenu granicu

Zajednički izrađen rad predan kao individualan, kupljen ili „posuđen“ seminar, rad koji je umjesto vas napisao netko drugi. Ovdje nije problem prepisani tekst, nego lažno autorstvo.

8. Neoznačeni sadržaj umjetne inteligencije

Predavanje teksta koji je u cijelosti ili većim dijelom izradio alat umjetne inteligencije kao vlastitog rada, uz nepoštivanje pravila ustanove, u mnogim se ustanovama tretira kao povreda akademske čestitosti. Pravila se razlikuju od fakulteta do fakulteta pa ih provjerite prije nego što alat uopće upotrijebite. Više o sigurnom korištenju u vodiču što je ChatGPT.

Što se događa kad se plagijat otkrije?

Posljedice određuje vaša ustanova, a ovise o težini slučaja i o tome je li riječ o prvom prekršaju. U praksi mogu uključivati negativnu ocjenu rada ili kolegija, ponavljanje rada, stegovni postupak, a kod završnih i diplomskih radova i ozbiljnije stegovne mjere. Konkretne sankcije potražite u pravilniku svojeg fakulteta. Ne nagađajte: ako ste u nedoumici, pitajte mentora prije predaje, ne poslije.

Kako ispravno navesti izvor: tri pravila

1. Doslovni navod stavite pod navodnike i dodajte autora, godinu i stranicu: „…“ (Horvat, 2019: 45).
2. Parafrazu izrazite svojim riječima i svejedno navedite autora i godinu.
3. Svaki navod iz teksta mora imati stavku u popisu literature i obrnuto.

Stil navođenja (APA, Harvard, MLA, Chicago, IEEE ili hrvatska norma) propisuje fakultet ili časopis. Nemojte miješati stilove u istom radu. Za oblikovanje stavki možete upotrijebiti generator citata i popisa literature, ali provjerite rezultat prema uputama svoje ustanove. O bilješkama pod crtom pročitajte u vodiču bilješke u radu.

Što ne treba navoditi

Općepoznate činjenice („Zagreb je glavni grad Hrvatske“) i vlastite zaključke ne morate potkrepljivati izvorom. Pravilo: ako ste podatak morali potražiti ili ga je netko drugi izmjerio, protumačio ili formulirao, navedite ga. Kad niste sigurni, navedite.

Kontrolni popis prije predaje rada

• Je li svaki doslovni navod pod navodnicima i s brojem stranice?
• Je li svaka parafraza popraćena autorom i godinom?
• Postoji li za svaki navod u tekstu stavka u popisu literature?
• Jesam li sve navedene izvore doista otvorio i pročitao?
• Jesam li brojke, tablice i slike označio izvorom?
• Je li moj stil navođenja usklađen s uputama fakulteta?
• Je li prijevodni materijal označen kao prijevod?
• Jesam li s mentorom dogovorio korištenje ranijih vlastitih radova i alata umjetne inteligencije?

Česte pogreške

Plagijat u seminarima, završnim i diplomskim radovima

Opseg rada mijenja i način na koji se plagijat javlja. U seminarskom radu najčešće je riječ o mozaiku iz mrežnih članaka i enciklopedija. U završnom radu problem je obično nepotpuno navođenje: u uvodu i teorijskom dijelu preuzimaju se cijeli odlomci iz udžbenika uz jedan navod na kraju poglavlja. U diplomskom radu i doktorskoj disertaciji očekuje se da jasno odvojite postojeća znanja od vlastitog doprinosa, a preuzimanje rezultata, anketa i tablica bez izvora smatra se ozbiljnom povredom.

Praktični primjer iz društvenih znanosti. Pišete o učenju stranih jezika u hrvatskim srednjim školama i nalazite ovakav odlomak u stručnom članku. Ne prepisujte ga; zapišite ključnu misao u bilježnicu („učenici bolje napreduju kad imaju redovitu govornu praksu“), zatvorite članak i napišite: „Kako ističe Kovač (2018; izmišljen primjer), redovita govorna praksa pridonosi napretku učenika u učenju stranog jezika.“ U popisu literature nalazi se puna stavka. Time ste dali zasluge autoru, a rečenica je doista vaša.

Na kraju, mentor je vaš najbolji saveznik: pokažite mu nacrt poglavlja i pitajte jesu li navodi dovoljni. Pravodobno pitanje jeftinije je od naknadnog objašnjavanja.

Provjera plagijata: što alati mogu, a što ne

Programi za provjeru uspoređuju vaš tekst s bazama dokumenata. Na hrvatskim visokim učilištima radove se često pohranjuju u repozitorije, a platforma Dabar, koju vodi Srce, objedinjuje digitalne repozitorije ustanova, uključujući završne, diplomske i specijalističke radove. Koji se točno program za provjeru koristi i kako, odlučuje svaka ustanova; to provjerite kod svojeg fakulteta ili knjižnice, a ne na temelju pretpostavki.

Provjera plagijata na AdeptWriteu radi drukčije od institucijskih sustava, i to je važno znati:

• Uspoređuje vaš tekst s otvorenim mrežnim izvorima (npr. Wikipedijom, Wikizvorima, Europe PMC-om, DOAJ-em i Internet Archiveom), a način rada „Otvoreni izvori + web“ dostupan je samo kad je web-pretraživač podešen.
• Obrađuje najviše 6.000 znakova po provjeri i traži najmanje 30 riječi.
• Rezultat prikazuje kao udio podudarnih riječi, uz označene odlomke i popis pretraženih izvora, tako da vidite što je doista pretraženo.
• Ne vidi zatvorene baze, tuđe studentske radove ni radove u repozitorijima ustanova, pa čist rezultat nije jamstvo da se tekst neće podudarati u sustavu vašeg fakulteta.
• Rezultat je pokazatelj, a ne presuda: podudaranje može biti ispravno navedeni citat, a plagijat može proći neprimijećen ako je preveden ili prepričan.

Najbolje ga koristite kao ranu kontrolu: provjerite nacrt, pogledajte označene odlomke i za svaki zaključite je li pod navodnicima i s izvorom ili ga treba prepisati. Ako trebate pomoć pri preoblikovanju, parafraziranje teksta nudi prijedloge, no i parafrazu treba navesti izvorom i pročitati kritički. Za tekst u kojem sumnjate na strojno pisanje, pročitajte kako rade AI detektori.

Praktičan postupak u šest koraka

1. Dok čitate, uz svaku bilješku zapišite autora, godinu, naslov i stranicu.
2. Označite što je doslovni navod, a što vaš sažetak.
3. Pisanje započnite bez otvorenog izvora, iz vlastitih bilježaka.
4. Dodajte navode u tekstu dok pišete, ne naknadno.
5. Sastavite popis literature prema stilu koji traži fakultet.
6. Prije predaje provjerite rad, pa ručno pregledajte sva podudaranja.

Ispravno navođenje nije samo zaštita od sankcija. Pokazuje da znate što je literatura o temi i gdje je vaš doprinos, a upravo to nastavnik traži u dobrom radu.

← Svi vodiči