Bilješke u radu: fusnote i endnote, numeriranje, skraćenice i primjeri

Bilješka je kratak dodatak tekstu označen brojem u gornjem indeksu. Fusnota stoji na dnu iste stranice, a bilješka na kraju (endnote) skupljena je na kraju rada ili poglavlja. Brojevi idu uzastopno, a oblik navoda određuje vaš fakultet ili mentor. Ovdje su pravila, primjeri za knjigu, članak i mrežni izvor te popis za provjeru.

Odgovor u kratko: što je bilješka i kada koju birati

Bilješka je tekst izvan glavnog toka rada na koji upućuje broj u gornjem indeksu. Može sadržavati izvor (bibliografski navod) ili pojašnjenje koje bi u glavnom tekstu prekinulo misao. Dvije su izvedbe:

U radovima na hrvatskim fakultetima najčešće se očekuju fusnote, no to nije jedinstveno pravilo. Neki fakulteti i katedre propisuju sustav s kratkim navodom u zagradi (autor, godina, stranica) i popisom literature na kraju, a bilješke zadržavaju samo za pojašnjenja. Prije pisanja pročitajte upute svoje ustanove, odnosno mentora: one imaju prednost pred bilo kojim općim savjetom, pa i ovim.

Dvije vrste bilježaka koje ne treba miješati

Bilješka s izvorom

Služi za navođenje djela iz kojeg preuzimate tvrdnju, podatak ili citat. Ako neki navod prenosite doslovno, u glavnom tekstu stoji pod navodnicima, a bilješka kaže odakle je. Ako ga prenosite svojim riječima, bilješka je jednako potrebna. Kako se to radi na primjerima, pogledajte i vodič Što je plagijat.

Bilješka s pojašnjenjem

Služi za sporedno: kratko objašnjenje pojma, upućivanje na drugo poglavlje, napomenu o prijevodu, mišljenje drugog autora koje ne ide u glavni tekst. Pravilo je jednostavno: ako bez bilješke tekst gubi smisao, sadržaj pripada u tekst. Ako ga bez bilješke čitatelj samo malo manje razumije, bilješka je pravo mjesto.

Izbjegavajte bilješke koje su duge poput odlomka. Dugačka bilješka na pola stranice znak je da misao treba ili ući u tekst ili otići iz rada.

Numeriranje, oznaka u tekstu i interpunkcija

Pravila koja se u hrvatskoj praksi najčešće primjenjuju, uz napomenu da pojedine ustanove propisuju sitne razlike:

1. Brojevi idu uzastopno (1, 2, 3…) kroz cijeli rad, ili ponovno od 1 u svakom poglavlju ako tako traži uputa. Program za pisanje to radi sam.
2. Oznaka je broj u gornjem indeksu, bez točke i bez zagrade, na primjer ¹.
3. Položaj oznake prema interpunkciji. Najčešća je praksa da oznaka stoji iza rečeničnog znaka (iza točke, zareza ili završnog navodnika): „…kako stoji u izvoru.¹“. Neki priručnici traže oznaku ispred znaka. Odaberite jedno i držite se toga u cijelom radu.
4. Bez razmaka između riječi (ili znaka) i oznake. Razmak dolazi tek nakon oznake, prije sljedeće riječi.
5. Bilješka počinje velikim slovom i završava točkom, kao rečenica, čak i kad je samo navod.
6. Oznaka se ne stavlja u naslov poglavlja. Ako treba pojasniti naslov, bilješku vežite uz prvu rečenicu teksta.
7. Jedna oznaka, jedna bilješka. Ne stavljajte dvije oznake zaredom (³⁴). Ako obuhvaćate više izvora, spojite ih u jednu bilješku i odvojite točkom sa zarezom.

Primjeri bilježaka za različite vrste izvora

Primjeri su izmišljeni i služe samo za oblik; autori i djela ne postoje. Redoslijed elemenata i raspored interpunkcije razlikuju se među ustanovama, pa ih prilagodite uputi koju ste dobili.

Knjiga

Marko Horvat, Povijest tiska u Slavoniji (Osijek: Sveučilišna naklada, 2018), 45.

U hrvatskim radovima često stoji prezime ispred imena u popisu literature, a u bilješci ime ispred prezimena. Za više autora neki stilovi navode sve do određenog broja, a ostale zamjenjuju kraticom „i dr.“; broj odredite prema uputi. Stranice se pišu kao „str. 45“ ili „45“, ovisno o stilu.

Članak u časopisu

Ana Kovačević, „Dvojezičnost u osnovnim školama“, Zbornik jezičnih istraživanja 44, br. 2 (2019): 123–140.

Naslov članka ide u navodnicima, naslov časopisa kurzivom, a raspon stranica s dugom crticom (–). Ako navodite točnu stranicu na kojoj je tvrdnja, dodajte je na kraju: „…, 131.“

Mrežni izvor

Hrvatski jezični portal, natuknica „bilješka“, https://hjp.znanje.hr/, pristupljeno 1. 11. 2026.

Za mrežne izvore navedite autora ili ustanovu, naslov stranice, adresu i datum pristupa jer se sadržaj može promijeniti. Datum pišite u hrvatskom obliku (dan. mjesec. godina.), a adresu potpunu i neprekinutu. Ne navodite adresu pretraživača ili kopiju iz privatnog oblaka umjesto izvorne stranice.

Zakon ili službeni dokument

Primjer oblika:

Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine, br. 111/21, čl. 5.

Za propise je uobičajeno navesti naziv, glasilo i broj te članak. Provjerite točan broj i godinu u izdanju koje koristite.

Pojašnjenje

Pojam je ovdje uzet u užem značenju koje mu daje autor; u široj uporabi obuhvaća i srodne pojave (vidi poglavlje 3).

Isto, ibid., op. cit. i usp.: ponavljanje izvora

Kad se isti izvor navodi više puta, ne ispisuje se cijeli navod iznova.

Moderni sustavi navođenja sve češće izbjegavaju „ibid.“ i „op. cit.“ i traže skraćeni navod (prezime, skraćeni naslov, stranica), jer su jasniji kad se rad čita s bilo kojeg mjesta. Hrvatski priručnici i fakulteti nemaju ujednačen stav, pa ovo provjerite kod mentora. U tekstu na hrvatskome uobičajen je hrvatski oblik „isto“, ali ipak slijedite uputu ustanove.

Kako umetnuti bilješku u Wordu i Google dokumentima

• Word (Windows): kursor postavite iza riječi, zatim na kartici Reference odaberite umetanje fusnote, ili kombinacijom tipki Alt+Ctrl+F. Bilješka na kraju umeće se s Alt+Ctrl+D. Brojevi se pri dodavanju ili brisanju bilješki sami ponovno numeriraju, što je glavni razlog zašto ih nikad ne treba upisivati ručno.
• Google dokumenti: izbornik Umetni, zatim Fusnota, ili Ctrl+Alt+F. Google dokumenti nemaju zasebne bilješke na kraju; ako ih ustanova traži, raspored zadnjeg poglavlja riješite u Wordu.
• LibreOffice Writer: izbornik Umetni, zatim Fusnota/Završna bilješka.

Nazivi naredbi u izborniku mogu se razlikovati ovisno o verziji programa i jeziku sučelja.

Najčešće pogreške u bilješkama

• Ručno upisani brojevi koji se razmaknu čim dodate jednu bilješku.
• Oznaka ispred rečeničnog znaka u jednoj bilješci, a iza njega u drugoj. Dosljednost je važnija od odabira.
• Bilješka bez točke ili bez velikog početnog slova.
• Navod bez stranice, iako ste preuzeli točno određenu tvrdnju.
• Mrežni izvor bez datuma pristupa.
• Pretrpavanje bilješkama: svaka rečenica s bilješkom ukazuje da rad nema vlastiti glas.
• Bilješka s izvorom koji niste čitali. Ako ste nešto preuzeli iz sekundarnog izvora, tako i napišite („prema:“, „citirano prema:“).
• Popis literature se ne podudara s bilješkama. Svaki izvor iz bilješke mora biti u popisu, osim ako uputa traži drukčije.

Kako AdeptWriteovi alati mogu pomoći

Generator citata i popisa literature složit će bibliografsku jedinicu u stilu APA 7, MLA 9, Chicago, Harvard ili IEEE, a prema njoj možete sastaviti bilješku u obliku koji traži vaša ustanova. Alat ne zna što točno propisuje vaš fakultet, pa konačni oblik uvijek usporedite s uputom. Upišite podatke koje imate iz izvora i nemojte ih izmišljati: alat ne zamjenjuje čitanje.

Kad dovršite tekst, Provjera gramatike pomaže uhvatiti pravopisne i gramatičke pogreške (obrada je ograničena na 6.000 znakova po pokretanju, pa dulje radove provjeravajte po poglavljima). Za odluku o tome kako preoblikovati vlastitu rečenicu uz izvor korisno je pročitati kako parafrazirati tekst.

Popis za provjeru bilježaka

• ☐ Upute fakulteta ili mentora pročitane; odabran je jedan sustav navođenja.
• ☐ Sve bilješke umetnute naredbom programa, a ne upisane ručno.
• ☐ Oznaka je uvijek na istom mjestu prema rečeničnom znaku.
• ☐ Svaka bilješka počinje velikim slovom i završava točkom.
• ☐ Prvi navod izvora je potpun; kasniji su skraćeni na isti način.
• ☐ Stranice su navedene za svaku doslovnu ili preuzetu tvrdnju.
• ☐ Mrežni izvori imaju adresu i datum pristupa.
• ☐ Pojašnjenja su kratka i ne sadrže ključne tvrdnje rada.
• ☐ Svaki izvor iz bilješki nalazi se u popisu literature.
• ☐ Rad je pročitan do kraja nakon zadnjih izmjena i brojevi se još podudaraju.

← Svi vodiči